METODOLOGIJA KOMUNIKOLOŠKIH ISTRAŽIVANJA

UNIVERZITET U TUZLI
FILOZOFSKI FAKULTET
DOKTORSKI STUDIJ KOMUNIKOLOGIJA
Tuzla, april, 2014. god.


METODOLOGIJA KOMUNIKOLOŠKIH ISTRAŽIVANJA

ISPITNI ZADATAK

Metodom analize sadržaja istražiti stanje dnevnih i sedmičnih informativno-političkih novina u Bosni i Hercegovini.
1. Pri teorijskoj konceptualizaciji istraživanja uzeti u obzir klasifikaciju mogućih ciljeva analize sadržaja po Wimmeru i Dominicku;
a. opisivanje obrazaca i trendova u medijskim prikazima;
b. testiranje hipoteza o utjecaju politike i ciljeva vlasnika medija na medijske sadržaje;
c. uspoređivanje sadržaja medija sa stvarnim svijetom;
d. procjena zastupljenosti pojedinih društvenih skupina u medijskim sadržajima i
e. zaključivanje o medijskim učincima.
2. Pri definiranju istraživačkih pitanja i hipoteza voditi se osnovnim principima savremenog novinarstva koje su artikulirali Bil Kovač i Tom Rozensti):
a. Posvećenost istini,
i. činjeničnost saznanja,
ii. zasnovanost na nepristrasnom pristupu izvještavanja,
iii. utemeljenost na relevantnim činjenicama,
iv. reprezentativnost činjenica
v. preciznost u dimenzioniranju i orjentiranju činjenica
b. Lojalnost prema građanima (javnosti),
c. Težnja ka tačnosti - disciplina provjeravanja
d. Težnja da vijesti budu sveobuhvatne i proporcionalne
e. Neovisnost od onih o kojima se izvještava,
f. Nadzirati vlast i govoriti u ime onih čiji se glas ne čuje,
g. Pružati priliku za javnu kritiku i komentare
h. Baviti se značajnim (relevantnim) pitanjima i prezentirati ih tako da budu zanimljiva
i. Imati odgovornost prema savjesti.
3. Pri operacionalizaciji istraživanja uzeti u obzir klasifikaciju glavnih dimenzija komunikacijskih sadržaja koje je moguće kvantificirati (mjeriti) a koje odgovaraju glavnim područjima analize sadržaja po Krippendorffu:
a. Fizičke osobine sadržaja – odnose se na dimenzije (obim) jedinica analize sadržaja uključenih u uzorak istraživanja. - broj riječi u jedinici analize, broj rečenica, broj pausa, broj citata, broj navedenih podataka, broj izvora na koji se poziva autor, veličinu ilustracije, i sl.
b. Sintaktičke osobine sadržaja - odnose se na vrste riječi i rečenica, neuobičajene upotrebe jezika i sl.
c. Osobine referiranja - odnose se na način na koji analiziranim sadržajima označavaju osobe, događaji, ideje, vrijednosti i sl. Mjeriti: 1) funkciju ( referencijalna, ekspresivna, konativna, edukativna, rekreativna), 2) kvalitativna obilježja tog referiranja (izravno, neizravno, u pozitivnom ili negativnom tonu (dobra vijest – loša vijest), proponentsko, neutralno ili oponentsko, stereotipiziranje, stigmatiziranje, kontekstualiziranje, senzacionalističko, ili ozbiljno) - po pravilu podrazumijevaju mjerenje valencije i intenziteta.
d. Propozicijska obilježja - odnose se na obilježja formata poruka- uključujući i vrste diskursivnih iskaza (žanrovska struktura).
e. Tematska obilježja - (termatska struktura) odnose se na identifikovanje i klasificiranje sadržaja analizirane jedinice sa stajališta kataloga relevantnih aktuelnih tema.

4. Obavezno uključiti kontrolnu grupu – koju će činiti najtiražnije dnevne i sedmične novine iz regiona.
5. Zaključivanje zasnovati na adekvatnim statističkim instrumentima.
0 0