Pogledi 6/97, Tuzla (Obim 6 strana B-5 formata)
Autor polazi od pretpostavke da je i u BiH nužno redefinirati strategije komuniciranja socijalnih, ekonomskih, kulturnih i drugih posistema društva sa javnošću u pravcu primjene savremenih koncepata upravljanja odnosima sa javnošću.. U upravljanju odnosima sa javnošću moguće je primijeniti različite strategije, što ovisi od više faktora. U uvjetima kada se svi ti faktori okupe na jednom mjestu sinteza naučnih metoda menadžmenta, marketinga i komunikologije ne samo da je moguća nego je i jedino efikasna. Analiza stanja teorije i prakse odnosa sa javnošću u Bosni i Hercegovini pokazuje da do toga još uvijek nije došlo , ali uočene i stvarne tendencije jačanja uloge javnosti kao faktora uspješnosti organizacije, najavljuju značajne promjene u ovoj sferi i izazivaju potrebu, kako za transferom znanja tako i za razvijanjem svih elemenata infrastrukture PR. Autor zaključuje da će svaka racionalna aktivnost u ovom području za ciljeve morati postaviti klasične PR ciljeve; izazivanje promjene u svjesnosti, znanju, razumijevanju, percipiranju, ubjedjenju, stavu i ponašanju upravljačke strukture naspram javnosti kao faktoru uspješnosti organizacije i “odnosima sa javnošću” kao pristupu, metodi i tehnikama ovladavanja tim faktorom.
Autor polazi od pretpostavke da je i u BiH nužno redefinirati strategije komuniciranja socijalnih, ekonomskih, kulturnih i drugih posistema društva sa javnošću u pravcu primjene savremenih koncepata upravljanja odnosima sa javnošću.. U upravljanju odnosima sa javnošću moguće je primijeniti različite strategije, što ovisi od više faktora. U uvjetima kada se svi ti faktori okupe na jednom mjestu sinteza naučnih metoda menadžmenta, marketinga i komunikologije ne samo da je moguća nego je i jedino efikasna. Analiza stanja teorije i prakse odnosa sa javnošću u Bosni i Hercegovini pokazuje da do toga još uvijek nije došlo , ali uočene i stvarne tendencije jačanja uloge javnosti kao faktora uspješnosti organizacije, najavljuju značajne promjene u ovoj sferi i izazivaju potrebu, kako za transferom znanja tako i za razvijanjem svih elemenata infrastrukture PR. Autor zaključuje da će svaka racionalna aktivnost u ovom području za ciljeve morati postaviti klasične PR ciljeve; izazivanje promjene u svjesnosti, znanju, razumijevanju, percipiranju, ubjedjenju, stavu i ponašanju upravljačke strukture naspram javnosti kao faktoru uspješnosti organizacije i “odnosima sa javnošću” kao pristupu, metodi i tehnikama ovladavanja tim faktorom.