Utjecaj televizije kao jednog od najvećih medija je itekako značajan u današnjem svijetu, no, kako se to zapravo odražava na samu djecu?
U današnje vrijeme djeca se rađaju i odrastaju u svijetu raznovrsnih medija, a jedan od najučestalijih i najrasprostranjenijih medija (sredstvo za komunikaciju) je svakako televizija, koja istodobno zadovoljava niz različitih potreba: igra i zabava, znanje i informacije, isključenje i bijeg iz svakodnevice. Televizija je postala temom naših svakodnevnih razgovora, utječe na naše reakcije, ponašanje, (de)formira našu sliku svijeta. Tko ne prati neke popuarne emisije, smatra ga se zaostalim, čudnim, nedovoljno obaviještenim, straromodnim. TV nastoji probuditi zanimanje kod roditelja, djece, mladih, starih, osamljenih, putnika, osuđenika, svećenika, političara, poslovnih ljudi., i to neprekidno, 24 sata na dan, na 50-60 (i više) kanala, s obiljem slika, događaja, zabave...
Većina studija pokazuju da je taj utjecaj negativan, a najnovija ide još dalje i tvrdi da previše vremena provedenog u gledanju televizije utječe na razvoj dječjeg mozga na način da mijenja moždanu strukturu. Što dijete više vremena provodi ispred televizijskog ekrana, promjene na mozgu su složenije, tvrde stručnjaci s japanskog Sveučilišta Tohoku koji su proveli studiju koja je provedena nad 276 djece starosti od 5 do 18 godina, koja gledaju od 0 do 4 sata dnevno televiziju, odnosno prosječno 2 sata dnevno. Utjecaj na mozak djece pratio se pomoću magnetske rezonance, a skenovi su pokazali da djeca koja su provodila najviše vremena ispred ekrana, imaju veću nakupinu sive moždane tvari u tzv. frontopolarnoj regiji kore. Nakupina sive tvari u tom dijelu mozga ima negativne posljedice na verbalne vještine. Nakupljanje sive tvari u spomenutoj regiji moždane kore stručnjaci su usporedili s nakupljanjem suvišnih kilograma. Spomenuta regija mozga, upravo suprotno, s odrastanjem treba postati sve tanja kako bi funkcionirala pravilno.
“Ta područja pokazuju kortikalno stanjenje tijekom razvoja, a djeca s visokim kvocijentom inteligencije imaju vrlo tanko kortikalno stanjenje u tom području”, piše u izvješću o istraživanju. Stručnjaci naglašavaju da za razliku od, primjerice, učenja sviranja instrumenta, sadržaji koje gledamo na televiziji nisu slojeviti, nemaju više razine, ne razvijaju se, ne ubrzavaju i ne variraju. Drugim riječima, gledanjem televizije dijete ne dobiva više korisnog iskustva koje bi bilo proporcionalno s vremenom. Tu ne vrijedi "što više gledam, to više dobivam, znam i učim", te zbog toga gledanje televizije ne pridonosi razvoju kognitivnih funkcija. Utjecaj gledanja televizije na “struktiralni razvoj” mozga kod djece nikada dosad nije bio isptivan na ovaj način, tvrde autori.
“Zaključak je da je gledanje televizije direktno ili indirektno povezano s neurokognitivnim razvojem djece”, stoji u tekstu o studiji. Neke od promjena nisu pozitivne i korisne, te bi roditelji i skrbnici trebali imati na umu taj utjecaj Tv-a na dječji mozak. U studiji nije bilo razlike u rezultatima kod dječaka i djevojčica. Sama studija je objavljena u stručnom časopisu Cerebral Cortex i dokazala je da se promjene na mozgu događaju proporcionalno s dužinom dnevnog gledanja televizije. Naime, znanstvenici kažu da je moguće i da negativne promjene na mozgu uzrokuje premalo drugih aktivnosti (poput čitanja, igranja, bavljenja sportom ili druženja s prijateljima i članovima obitelji). Ipak, možda se ne bi smjelo direktno kriviti TV, već samo posredno, jer zbog gledanja TV-a djeca se premalo kreću, igraju i druže s vršnjacima. Sama po sebi, frontopolarna regija mozga već se dugo u raznim istraživanjima povezuje s intelektualnim sposobnostima.
Kako djeca doživljavaju TV?
Dječji mozak je u stanju preraditi samo određeni broj pristiglih informacija, poticaja, poruka, pa budući da televizijski programi sa mnoštvom naizmjeničnih slika, glasova, glazbe i prizora u djetetu izazivaju višak podražaja koje nisu u stanju “probaviti”, djeca postaju previše uzbuđena, nemirna, iritirana. Zato malu djecu (od 1-3 god.) nikada ne bi trebalo ostaviti same pred TV-om, jer TV nije nikakva zamjena za roditelje, a ni dadilja, te u tome smislu gledanje TV-a bi trebalo biti vrlo ograničeno. Mala djeca nisu kadra razlikovati između stvarnih i izmišljenih događaja, filma i života. Nasilni prizori, napetost, veliki obrati probuđuju u djetetu strah i zbunjenost. Tako su, primjerice, djeca od 5-6 god. oduševljena zanimljivim prijenosima, premda ne posjeduju sposobnost logičkoga rasuđivanja i zaključivanja. Djeca, pak, od 7 god. pa nadalje, uspijevaju pratiti kronološki niz događaja, no ne razumiju uzroke i učinak pojedinih radnji. Tek sa 9 god. i kasnije djeca mogu razlikovati između važnoga i nevažnoga, bitnoga i nebitnoga. Televizija utječe naročito na dječje osjećaje: kao i odrasli, djeca različito reagiraju na pojedine emisije. Za jedan dio djece one mogu biti zanimljive, za drugi možda duševno štetne. U krajnjemu, djelovanje i učinak slika na TV-a su nepredvidivi.
TV i nasilje
Djeca reagiraju sasvim različito na nasilje na TV-u kojega ima u izobilju i to u svim mogućim oblicima, na svim programima i gotovo u svako vrijeme. Kada je riječ o nasilju, najozbiljnija opasnost, koja prijeti djeci i mladima je ona od bezosjećajnosti, posvemašnje ravnodušnosti, bezobzirnosti. Nabrojat ćemo neke posljedice i opasnosti od prekomjernog gledanja televizije od strane djece i mladih:
* nepoželjno odgojno djelovanje televizijskih junaka kao negativnih uzora/primjera, poistovjećivanje (identificiranje) sa počiniteljem ili žrtvom nasilja, te pobuđuivanje skrivenih (podsvijesnih) oblika osobne agresivnosti shvaćajući i prihvaćajući nasilno ponašanje kao normalno i prihvatljivo rješenje za određene probleme
* nepravilan režim spavanja - pretjerivanje u televiziji i igrama često otežava spavanje i općenito ima efekt na djecu da se više opiru odlasku u krevet
* problemi s ponašanjem - učenici osnovnoškolskog uzrasta koji više od dva sata dnevno gledaju TV ili igraju igrice imaju veći rizik od razvoja emocionalnih i socijalnih problema kao i otežane sposobnosti koncentracije
* slabiji uspjeh u školi - djeca koja u svojoj sobi imaju televiziju i često je koriste imaju slabije ocjene u školi
* previše vremena pred TV-om ograničava kreativno razmišljanje i razvijanje mašte, dok prava dječja igra uistinu potiče
Iz navedenoga slijedi apel na roditelje da ukažu svojoj djeci kako se nesporazumi, sukobi i razmirice mogu riješiti na drukčiji – nenasilan način.
Reklame na TV-u
Cilj promidžbenih poruka je prodaja prikazanih proizvoda želeći uvjeriti gledatelje da će kupnja dotičnog proizvoda zadovoljiti naše želje. Djeca i mladi su za TV osobito zanimljiva skupina “potrošača”, stoga se TV iznimno trudi da izravno utječe na mišljenje i opredjeljenje mladih, idući do toga da im sama televizija kreira njihove želje, ukus, modu, potrebe. Sve se to odvija indirektno, reklo bi se spontano, preko likova televizijskih junaka kao glavnih nositelja reklamne poruke. Može biti riječi o igračkama, odjeći, obući, knjigama, lutkama, stoga, porazgovarajte s Vašom djecom o tome, zašto u trgovinama odabiru upravo te i te proizvode, a ne druge. Uostalom, provjerite i sami koliki je utjecaj TV-a.
Previše TV-a
Vrlo je teško odrediti što, zapravo, znači previše gledanja televizije, jer to ne ovisi samo o kvantiteti (koliko? – broj gledanih emisija i duljina trajanja) nego i o kvaliteti (zašto se gleda TV? – zbog obrazovanja, opuštanja, dosade, izoliranosti). Nadalje, pitanje je kako se TV pali i gasi: (ne)svjesno, (ne)odgovorno ili se uklapa u širi komunikacijski kontekst. U pojedinim životnim razdobljima registrira se nagli porast ili pad interesa za gledanjem televizije (utjecaj kolega/ica, poznanika, TV programa). U svemu ovome od presudne važnosti je da roditelji djetetu pojasne, obrazlože i ukažu na smisao njihovih stavova, odnosno, postave ograničenja. Sukladno uzrastu djeteta trebaju nastojati skupa s njime odabrati odgovarajuće TV programe i kritički preispitati njihov sadržaj. Naime, nerijetko i sama djeca shvate da neke emisije nemaju nikakva smisla. Budimo iskreni: djeca pred TV-om vjerno oponašaju odrasle! Za mnoge je roditelje TV nadomjestak za svakodnevnu preopterećenost, i jedini je način da “isključe mozak” i/ili da se opuste.
Nalazi znanstvenih studija o zdravstvenom učinku TV-a pokazuju da TV:
* potencira Alfa valove u mozgu, te samim time dovodi gledatelja u stanje hipnotiziranosti, a onda i u kontrolu uma
* oštećuje mozak kod djece i odraslih
* spriječava razvog normalnog govora
* smanjuje čitanje s razumijevanjem
* povećava vjerojatnost djece za razvoj ADHD-a
* je jedan od mnogih uzroka autizma
* smanjuje kreativnost i maštu
* smanjuje sposobnost i volju za uspjehom
* uzrokuje poteškoće s vidom
* vas čini manje zainteresiranim za tjelesnu vježbu i sport općenito
* uzrokuje pretjerano konzumiranje hrane i pića, te pretilost
* potiče promjene kod djece koje kasnije potiču da postanu alkoholičari u životu
* povećava negativno raspoloženje
* smanjuje akademsko postignuće
* smanjuje sportske performanse
* smanjuje libido kod muškaraca i žena (manjak ljubavi kod muškaraca, te osjećaj manje zasluženosti ljubavi kod žena)
* je vodeći uzročnik polovice svih krivičnih djela vezanih za nasilje
* je glavni uzročnik depresije, te raznih drugih emocionalnih smetnji, uključujući i PTSP
* uzrokuje da obitelj provodi manje vremena zajedno
* smanjuje samopoštovanje i povjerenje
* povećava želju za kozmetičkim kirurškim zahvatima (plastične operacije)
* povećava stopu razvoda
* uzrokuje neispavanost
* smanjuje životni vijek
* uzrokuje Alzheimerovu bolest
* povećava stopu samoubojstava
Odgojne mogućnosti
Vjerojatno se mnogi roditelji pitaju, što mogu poduzeti kako njihovo dijete ne bi postalo teleovisnikom? Reakcije poput pretjeranog straha od TV-a, tvrdokornih zabrana, oštrih kazni, borbe za moć/vlast u obitelji pomoću TV-a očigledno nisu učinkovite. Što su djeca starija, tim bi ih više trebalo odgajati za osjećaj samoodgovornosti i samostalnoga odlučivanja. Nabrojat ćemo neka temeljna načela kojih bi se trebalo pridržavati, s ciljem da se postigne zajednički dogovor i pronađe pravi put:
* razlozi gledanja TV-a: radi li se o stvarnoj trenutačnoj potrebi, želji i svjesnom izboru TV programa, ili TV ima neku drugu funkciju (razbibriga, dosada, naknada)?
*zabrane: posvemašnje zabrane gledanja TV mogu imati suprotni odgojni učinak naspram željenog, jer mogu izazvati u djetetu snažan otpor, tvrdoglavost, te postati sredstvom borbe za moć i prevlast između djeteta i roditelja.
* dnevni red: gledanje TV-a se mora podrediti dnevnom redu, programu (obvezama) djeteta, a nipošto obrnuto, znači, potrebno je ograničiti i uskladiti gledanje TV-a s drugim slobodnim aktivnostima. Što su izbor, ponuda i mogućnosti dodatnih slobodnih aktivnosti veći (igra na otvorenome, sport, kupanje, glazba, šetnja, biblioteka,...), time će potreba za gledanjem TV biti srazmjerno manja. Veliki broj ljudi učestalo ima upaljenu televiziju čak i kada je nitko aktivno ne gleda. U svakom slučaju to odvlači pozornost vaše djece - ugasite je. Nemojte jesti pred televizijom - hranjenje pred TV-om čak povećava vrijeme gledanja televizije. Uostalom ta navika potiče prekomjerno grickanje kao i nezdravu ishranu što često završava pretilošću
* mjesto samog TV uređaja: po mogućnosti televizor ne bi trebao biti smješten u središtu stana (tj. u središtu pozornosti), već u nekome mirnom, sporednom kutu. Prisutnost računala i TV-a u dječjoj sobi svakako utječu na njihovo učestalije korištenje, pa kako biste to ograničili, te imali veći uvid u sadržaje koje vaše dijete posjećuje, premjestite računalo i TV u neku od zajedničkih prostorija. Nemojte dopustiti da ga u potpunosti provode pred TV-om. Također, izbjegavajte dopuštanje gledanja televizije ili odlaska za računalo kao nagradu za ispunjavanje školskih obaveza
* izbor TV-programa: razmotrite s Vašom djecom koje programe i u koje vrijeme, te zašto ih žele gledati. Poštujte dogovorena pravila. Sudjelujte u ˝vremenu za TV˝ vašeg djeteta - napravite od gledanja televizije pravo malo događanje - kada idete gledati televiziju napravite raspored i plan gledanja kao da idete u kino. Pogledajte što je na programu i izaberite nešto za sebe i svoje dijete. Izbjegavajte pod svaku cijenu neumorno prebacivanje s programa na program bez ikakvog cilja. Raspitajte se koji sadržaj je prikladan za djecu vašeg uzrasta i ograničite gledanje samo na takve korisne sadržaje. U tome vam može pomoći korištenje roditeljske zaštite (˝parental control˝) u postavkama vaše televizije. Izbjegavajte TV reklame - ono što svakako želite izbjeći jest povođenje vašeg djeteta za raznim reklamama brze hrane i sličnih nepotrebnih proizvoda. U tome vam može pomoći snimanje programa, te ubrzavanje reklamnih sadržaja pri puštanju istog. Izaberite sadržaje koji potiču tjelesnu aktivnost - filmovi o sportskim uspjesima i velikim sportašima mogu vašu djecu inspirirati da se počnu baviti nekom tjelesnom aktivnošću. Kada se radi o videoigrama, izaberite one u kojima može sudjelovati cijela obitelj
* zajedništvo: djeca najrađe gledaju TV s drugom djecom, jer se mogu bolje uživjeti u pojedine uloge, prizore. Kroz otvoreni razgovor možete pomoći Vašoj djeci da doživljeno prerade i smjeste u odgovarajući životni kontekst
* predložite neku drugu aktivnost: potaknite svoje dijete da pronađe neku drugu zanimljivu i korisnu aktivnost umjesto gledanja televizije. Čitanje, bavljenje sportom ili igranje društvenih igara samo su neki primjeri boljih rješenja
* budite dobar primjer - ako i vi previše vremena provodite pred televizijom, teško da ćete uspjeti ograničiti to vrijeme na primjeru svoje djece. Za ovakve promjene počnite od sebe i budite im dobar primjer u tome, pa ako televizija stvara previše napetosti u vašoj obitelji, u potpunosti je isključite i držite van korištenja neko vrijeme. Dobro rješenje predstavlja i uvođenje ˝dana bez televizije˝ u vaš tjedni ritam aktivnosti
Zaključak
Naša djeca su naša i njihova budućnost, a budućnost je onakva kakvom je mi stvaramo kroz sebe, svoju djecu i okolinu (odnosno, svoje postupke i svjetonazore), stoga, roditelji, pazite što radite, jer ne radi se samo o vama i vašim shvaćanjima (misli, emocije, prethodna iskustva, stavovi, itd)...
Prenešeno s: HRsvijet / Klinfo.hr / Naturala.hr / ...
U današnje vrijeme djeca se rađaju i odrastaju u svijetu raznovrsnih medija, a jedan od najučestalijih i najrasprostranjenijih medija (sredstvo za komunikaciju) je svakako televizija, koja istodobno zadovoljava niz različitih potreba: igra i zabava, znanje i informacije, isključenje i bijeg iz svakodnevice. Televizija je postala temom naših svakodnevnih razgovora, utječe na naše reakcije, ponašanje, (de)formira našu sliku svijeta. Tko ne prati neke popuarne emisije, smatra ga se zaostalim, čudnim, nedovoljno obaviještenim, straromodnim. TV nastoji probuditi zanimanje kod roditelja, djece, mladih, starih, osamljenih, putnika, osuđenika, svećenika, političara, poslovnih ljudi., i to neprekidno, 24 sata na dan, na 50-60 (i više) kanala, s obiljem slika, događaja, zabave...
Većina studija pokazuju da je taj utjecaj negativan, a najnovija ide još dalje i tvrdi da previše vremena provedenog u gledanju televizije utječe na razvoj dječjeg mozga na način da mijenja moždanu strukturu. Što dijete više vremena provodi ispred televizijskog ekrana, promjene na mozgu su složenije, tvrde stručnjaci s japanskog Sveučilišta Tohoku koji su proveli studiju koja je provedena nad 276 djece starosti od 5 do 18 godina, koja gledaju od 0 do 4 sata dnevno televiziju, odnosno prosječno 2 sata dnevno. Utjecaj na mozak djece pratio se pomoću magnetske rezonance, a skenovi su pokazali da djeca koja su provodila najviše vremena ispred ekrana, imaju veću nakupinu sive moždane tvari u tzv. frontopolarnoj regiji kore. Nakupina sive tvari u tom dijelu mozga ima negativne posljedice na verbalne vještine. Nakupljanje sive tvari u spomenutoj regiji moždane kore stručnjaci su usporedili s nakupljanjem suvišnih kilograma. Spomenuta regija mozga, upravo suprotno, s odrastanjem treba postati sve tanja kako bi funkcionirala pravilno.
“Ta područja pokazuju kortikalno stanjenje tijekom razvoja, a djeca s visokim kvocijentom inteligencije imaju vrlo tanko kortikalno stanjenje u tom području”, piše u izvješću o istraživanju. Stručnjaci naglašavaju da za razliku od, primjerice, učenja sviranja instrumenta, sadržaji koje gledamo na televiziji nisu slojeviti, nemaju više razine, ne razvijaju se, ne ubrzavaju i ne variraju. Drugim riječima, gledanjem televizije dijete ne dobiva više korisnog iskustva koje bi bilo proporcionalno s vremenom. Tu ne vrijedi "što više gledam, to više dobivam, znam i učim", te zbog toga gledanje televizije ne pridonosi razvoju kognitivnih funkcija. Utjecaj gledanja televizije na “struktiralni razvoj” mozga kod djece nikada dosad nije bio isptivan na ovaj način, tvrde autori.
“Zaključak je da je gledanje televizije direktno ili indirektno povezano s neurokognitivnim razvojem djece”, stoji u tekstu o studiji. Neke od promjena nisu pozitivne i korisne, te bi roditelji i skrbnici trebali imati na umu taj utjecaj Tv-a na dječji mozak. U studiji nije bilo razlike u rezultatima kod dječaka i djevojčica. Sama studija je objavljena u stručnom časopisu Cerebral Cortex i dokazala je da se promjene na mozgu događaju proporcionalno s dužinom dnevnog gledanja televizije. Naime, znanstvenici kažu da je moguće i da negativne promjene na mozgu uzrokuje premalo drugih aktivnosti (poput čitanja, igranja, bavljenja sportom ili druženja s prijateljima i članovima obitelji). Ipak, možda se ne bi smjelo direktno kriviti TV, već samo posredno, jer zbog gledanja TV-a djeca se premalo kreću, igraju i druže s vršnjacima. Sama po sebi, frontopolarna regija mozga već se dugo u raznim istraživanjima povezuje s intelektualnim sposobnostima.
Kako djeca doživljavaju TV?
Dječji mozak je u stanju preraditi samo određeni broj pristiglih informacija, poticaja, poruka, pa budući da televizijski programi sa mnoštvom naizmjeničnih slika, glasova, glazbe i prizora u djetetu izazivaju višak podražaja koje nisu u stanju “probaviti”, djeca postaju previše uzbuđena, nemirna, iritirana. Zato malu djecu (od 1-3 god.) nikada ne bi trebalo ostaviti same pred TV-om, jer TV nije nikakva zamjena za roditelje, a ni dadilja, te u tome smislu gledanje TV-a bi trebalo biti vrlo ograničeno. Mala djeca nisu kadra razlikovati između stvarnih i izmišljenih događaja, filma i života. Nasilni prizori, napetost, veliki obrati probuđuju u djetetu strah i zbunjenost. Tako su, primjerice, djeca od 5-6 god. oduševljena zanimljivim prijenosima, premda ne posjeduju sposobnost logičkoga rasuđivanja i zaključivanja. Djeca, pak, od 7 god. pa nadalje, uspijevaju pratiti kronološki niz događaja, no ne razumiju uzroke i učinak pojedinih radnji. Tek sa 9 god. i kasnije djeca mogu razlikovati između važnoga i nevažnoga, bitnoga i nebitnoga. Televizija utječe naročito na dječje osjećaje: kao i odrasli, djeca različito reagiraju na pojedine emisije. Za jedan dio djece one mogu biti zanimljive, za drugi možda duševno štetne. U krajnjemu, djelovanje i učinak slika na TV-a su nepredvidivi.
TV i nasilje
Djeca reagiraju sasvim različito na nasilje na TV-u kojega ima u izobilju i to u svim mogućim oblicima, na svim programima i gotovo u svako vrijeme. Kada je riječ o nasilju, najozbiljnija opasnost, koja prijeti djeci i mladima je ona od bezosjećajnosti, posvemašnje ravnodušnosti, bezobzirnosti. Nabrojat ćemo neke posljedice i opasnosti od prekomjernog gledanja televizije od strane djece i mladih:
* nepoželjno odgojno djelovanje televizijskih junaka kao negativnih uzora/primjera, poistovjećivanje (identificiranje) sa počiniteljem ili žrtvom nasilja, te pobuđuivanje skrivenih (podsvijesnih) oblika osobne agresivnosti shvaćajući i prihvaćajući nasilno ponašanje kao normalno i prihvatljivo rješenje za određene probleme
* nepravilan režim spavanja - pretjerivanje u televiziji i igrama često otežava spavanje i općenito ima efekt na djecu da se više opiru odlasku u krevet
* problemi s ponašanjem - učenici osnovnoškolskog uzrasta koji više od dva sata dnevno gledaju TV ili igraju igrice imaju veći rizik od razvoja emocionalnih i socijalnih problema kao i otežane sposobnosti koncentracije
* slabiji uspjeh u školi - djeca koja u svojoj sobi imaju televiziju i često je koriste imaju slabije ocjene u školi
* previše vremena pred TV-om ograničava kreativno razmišljanje i razvijanje mašte, dok prava dječja igra uistinu potiče
Iz navedenoga slijedi apel na roditelje da ukažu svojoj djeci kako se nesporazumi, sukobi i razmirice mogu riješiti na drukčiji – nenasilan način.
Reklame na TV-u
Cilj promidžbenih poruka je prodaja prikazanih proizvoda želeći uvjeriti gledatelje da će kupnja dotičnog proizvoda zadovoljiti naše želje. Djeca i mladi su za TV osobito zanimljiva skupina “potrošača”, stoga se TV iznimno trudi da izravno utječe na mišljenje i opredjeljenje mladih, idući do toga da im sama televizija kreira njihove želje, ukus, modu, potrebe. Sve se to odvija indirektno, reklo bi se spontano, preko likova televizijskih junaka kao glavnih nositelja reklamne poruke. Može biti riječi o igračkama, odjeći, obući, knjigama, lutkama, stoga, porazgovarajte s Vašom djecom o tome, zašto u trgovinama odabiru upravo te i te proizvode, a ne druge. Uostalom, provjerite i sami koliki je utjecaj TV-a.
Previše TV-a
Vrlo je teško odrediti što, zapravo, znači previše gledanja televizije, jer to ne ovisi samo o kvantiteti (koliko? – broj gledanih emisija i duljina trajanja) nego i o kvaliteti (zašto se gleda TV? – zbog obrazovanja, opuštanja, dosade, izoliranosti). Nadalje, pitanje je kako se TV pali i gasi: (ne)svjesno, (ne)odgovorno ili se uklapa u širi komunikacijski kontekst. U pojedinim životnim razdobljima registrira se nagli porast ili pad interesa za gledanjem televizije (utjecaj kolega/ica, poznanika, TV programa). U svemu ovome od presudne važnosti je da roditelji djetetu pojasne, obrazlože i ukažu na smisao njihovih stavova, odnosno, postave ograničenja. Sukladno uzrastu djeteta trebaju nastojati skupa s njime odabrati odgovarajuće TV programe i kritički preispitati njihov sadržaj. Naime, nerijetko i sama djeca shvate da neke emisije nemaju nikakva smisla. Budimo iskreni: djeca pred TV-om vjerno oponašaju odrasle! Za mnoge je roditelje TV nadomjestak za svakodnevnu preopterećenost, i jedini je način da “isključe mozak” i/ili da se opuste.
Nalazi znanstvenih studija o zdravstvenom učinku TV-a pokazuju da TV:
* potencira Alfa valove u mozgu, te samim time dovodi gledatelja u stanje hipnotiziranosti, a onda i u kontrolu uma
* oštećuje mozak kod djece i odraslih
* spriječava razvog normalnog govora
* smanjuje čitanje s razumijevanjem
* povećava vjerojatnost djece za razvoj ADHD-a
* je jedan od mnogih uzroka autizma
* smanjuje kreativnost i maštu
* smanjuje sposobnost i volju za uspjehom
* uzrokuje poteškoće s vidom
* vas čini manje zainteresiranim za tjelesnu vježbu i sport općenito
* uzrokuje pretjerano konzumiranje hrane i pića, te pretilost
* potiče promjene kod djece koje kasnije potiču da postanu alkoholičari u životu
* povećava negativno raspoloženje
* smanjuje akademsko postignuće
* smanjuje sportske performanse
* smanjuje libido kod muškaraca i žena (manjak ljubavi kod muškaraca, te osjećaj manje zasluženosti ljubavi kod žena)
* je vodeći uzročnik polovice svih krivičnih djela vezanih za nasilje
* je glavni uzročnik depresije, te raznih drugih emocionalnih smetnji, uključujući i PTSP
* uzrokuje da obitelj provodi manje vremena zajedno
* smanjuje samopoštovanje i povjerenje
* povećava želju za kozmetičkim kirurškim zahvatima (plastične operacije)
* povećava stopu razvoda
* uzrokuje neispavanost
* smanjuje životni vijek
* uzrokuje Alzheimerovu bolest
* povećava stopu samoubojstava
Odgojne mogućnosti
Vjerojatno se mnogi roditelji pitaju, što mogu poduzeti kako njihovo dijete ne bi postalo teleovisnikom? Reakcije poput pretjeranog straha od TV-a, tvrdokornih zabrana, oštrih kazni, borbe za moć/vlast u obitelji pomoću TV-a očigledno nisu učinkovite. Što su djeca starija, tim bi ih više trebalo odgajati za osjećaj samoodgovornosti i samostalnoga odlučivanja. Nabrojat ćemo neka temeljna načela kojih bi se trebalo pridržavati, s ciljem da se postigne zajednički dogovor i pronađe pravi put:
* razlozi gledanja TV-a: radi li se o stvarnoj trenutačnoj potrebi, želji i svjesnom izboru TV programa, ili TV ima neku drugu funkciju (razbibriga, dosada, naknada)?
*zabrane: posvemašnje zabrane gledanja TV mogu imati suprotni odgojni učinak naspram željenog, jer mogu izazvati u djetetu snažan otpor, tvrdoglavost, te postati sredstvom borbe za moć i prevlast između djeteta i roditelja.
* dnevni red: gledanje TV-a se mora podrediti dnevnom redu, programu (obvezama) djeteta, a nipošto obrnuto, znači, potrebno je ograničiti i uskladiti gledanje TV-a s drugim slobodnim aktivnostima. Što su izbor, ponuda i mogućnosti dodatnih slobodnih aktivnosti veći (igra na otvorenome, sport, kupanje, glazba, šetnja, biblioteka,...), time će potreba za gledanjem TV biti srazmjerno manja. Veliki broj ljudi učestalo ima upaljenu televiziju čak i kada je nitko aktivno ne gleda. U svakom slučaju to odvlači pozornost vaše djece - ugasite je. Nemojte jesti pred televizijom - hranjenje pred TV-om čak povećava vrijeme gledanja televizije. Uostalom ta navika potiče prekomjerno grickanje kao i nezdravu ishranu što često završava pretilošću
* mjesto samog TV uređaja: po mogućnosti televizor ne bi trebao biti smješten u središtu stana (tj. u središtu pozornosti), već u nekome mirnom, sporednom kutu. Prisutnost računala i TV-a u dječjoj sobi svakako utječu na njihovo učestalije korištenje, pa kako biste to ograničili, te imali veći uvid u sadržaje koje vaše dijete posjećuje, premjestite računalo i TV u neku od zajedničkih prostorija. Nemojte dopustiti da ga u potpunosti provode pred TV-om. Također, izbjegavajte dopuštanje gledanja televizije ili odlaska za računalo kao nagradu za ispunjavanje školskih obaveza
* izbor TV-programa: razmotrite s Vašom djecom koje programe i u koje vrijeme, te zašto ih žele gledati. Poštujte dogovorena pravila. Sudjelujte u ˝vremenu za TV˝ vašeg djeteta - napravite od gledanja televizije pravo malo događanje - kada idete gledati televiziju napravite raspored i plan gledanja kao da idete u kino. Pogledajte što je na programu i izaberite nešto za sebe i svoje dijete. Izbjegavajte pod svaku cijenu neumorno prebacivanje s programa na program bez ikakvog cilja. Raspitajte se koji sadržaj je prikladan za djecu vašeg uzrasta i ograničite gledanje samo na takve korisne sadržaje. U tome vam može pomoći korištenje roditeljske zaštite (˝parental control˝) u postavkama vaše televizije. Izbjegavajte TV reklame - ono što svakako želite izbjeći jest povođenje vašeg djeteta za raznim reklamama brze hrane i sličnih nepotrebnih proizvoda. U tome vam može pomoći snimanje programa, te ubrzavanje reklamnih sadržaja pri puštanju istog. Izaberite sadržaje koji potiču tjelesnu aktivnost - filmovi o sportskim uspjesima i velikim sportašima mogu vašu djecu inspirirati da se počnu baviti nekom tjelesnom aktivnošću. Kada se radi o videoigrama, izaberite one u kojima može sudjelovati cijela obitelj
* zajedništvo: djeca najrađe gledaju TV s drugom djecom, jer se mogu bolje uživjeti u pojedine uloge, prizore. Kroz otvoreni razgovor možete pomoći Vašoj djeci da doživljeno prerade i smjeste u odgovarajući životni kontekst
* predložite neku drugu aktivnost: potaknite svoje dijete da pronađe neku drugu zanimljivu i korisnu aktivnost umjesto gledanja televizije. Čitanje, bavljenje sportom ili igranje društvenih igara samo su neki primjeri boljih rješenja
* budite dobar primjer - ako i vi previše vremena provodite pred televizijom, teško da ćete uspjeti ograničiti to vrijeme na primjeru svoje djece. Za ovakve promjene počnite od sebe i budite im dobar primjer u tome, pa ako televizija stvara previše napetosti u vašoj obitelji, u potpunosti je isključite i držite van korištenja neko vrijeme. Dobro rješenje predstavlja i uvođenje ˝dana bez televizije˝ u vaš tjedni ritam aktivnosti
Zaključak
Naša djeca su naša i njihova budućnost, a budućnost je onakva kakvom je mi stvaramo kroz sebe, svoju djecu i okolinu (odnosno, svoje postupke i svjetonazore), stoga, roditelji, pazite što radite, jer ne radi se samo o vama i vašim shvaćanjima (misli, emocije, prethodna iskustva, stavovi, itd)...
Prenešeno s: HRsvijet / Klinfo.hr / Naturala.hr / ...