Zbornik radova filozofskog fakulteta u Tuzli broj 3, str: 107-119, Tuzla 2001.; obim 13 strana, format B-5
Autor dokazuje epistemološku vrijednost teze, u novinarskoj reprezentaciji stvarnosti da kada znamo da nešto (neka empirijska činjenica, akcijednt ili događaj) pripadaju vrsti stvari (pojave) čiji nam je strukturalni kôd poznat, bilo da smo to naučili iz knjiga ili smo to iskusili kroz praksu, tada možemo znati i o tome (nečemu) najmanje toliko koliko znamo o samoj vrsti.

Tumačenje novog (neočekivanog i nepoznatog) je, u okvirima novinarske spoznaje stvarnosti, popraćeno redukcijom mnoštva razlikujućih obilježja na nekoliko relevantnih i znakovitih a odvija se stvaranjem modelskih monokauzalnih veza obojenih intencijama interpretatora (novinara) i njegovog mentalnog modela stvarnosti. Riječ je, zaključuje autor, o novoj hijerarhizaciji činjenica, koja rezultira simplifikacijom hiperkompleksne stvarnosti karakterističnom za masovne medije. Stvarni (objektivni) kôd je zamijenjen zadatim, bilo zbog toga što ga novinari ne uspijevaju spoznati ili što je u konfliktu sa interesima moćnih.