Zbornik radova, Filozofski fakultet, Univerzitet u Tuzli, Tuzla, 2004. Vol.31, br. 5, ISSN 1521 – 6021 (str. 245-256)
U radu se razmatraju konsekvence po novinarski metod novog koncepta događaja, razvijenog u Teoriji informacija. Polazište je razumijevanje prirodnih i društvenih procesa kao sređenih nizova empirijskih činjenica i relacija među njima (struktura) a događaja kao svakog neočekivanog (nepredviđenog) stanja, pa čak i same najave takve mogućnosti sa stanovišta izvijesnosti toka procesa. Skenirajući stvarnost, više ili manje kontinuirano, novinari i mediji reagiraju samo na one percepcije koje se ne uklapaju u dominantne mentalne modele stvarnosti, tako se svaki empirijski događaj primarno pojavljuje kao spoznajni događaj. Da bi novinari reagirali na neko zbivanje i uključili ga i medijsku interpretaciju stvarnosti on mora privući pažnju svojom distinktivnošću u odnosu na ustaljene predstave o poretku empirijskih činjenica.
U radu se razmatraju posljedice ovakvog pristupa događaju na dva ključna procesa u novinarstvu; proces gatekeepinga i proces framinga. Zahvaćeni fenomenom subjektivne predisponiranosti, za uočavanje i prihvaćanje samo pojedinih aspekata i momenata zbivanja kao događaja čije se pojavljivanje doživljava kao narušavanje individualnih mentalnih modela stvarnosti (frame) novinari „love“ manje vjerovatno i neočekivano spremni da različitim naprslinama u formi pridaju semiotičku vrijednost. U sjeni neočekivanog, koje je ponekad samo akcident u formi, ostaju intencije, planirani ciljevi, stvarni uzroci i povodi pa čak i tok zbivanja. Da bi se izbjegla novinarska površnost autor artikulira četiri epistemološka principa kojih se novinari moraju pridržavati u procesu opservacije i izvještavanja o događajima; 1) uvažavati činjenicu da su događaji po pravilu kompleksni, da su sačinjeni od više relevantnih elemenata koji su u uzajamnim determinirajućim odnosima, 2) da su pojedini elementi događaja različito relevantni za glavni tok (posljedice po kvalitet života ljudi), 3) da pojedini aspekti događaja, mada su relevantni, mogu biti i nedostupni čulima (izravnoj opservaciji) i 4) da činjenice koje su skrivene (nedostupne čulima) najčešće imaju odlučujući utjecaj na glavni tok (bit) događaja.
U radu se razmatraju konsekvence po novinarski metod novog koncepta događaja, razvijenog u Teoriji informacija. Polazište je razumijevanje prirodnih i društvenih procesa kao sređenih nizova empirijskih činjenica i relacija među njima (struktura) a događaja kao svakog neočekivanog (nepredviđenog) stanja, pa čak i same najave takve mogućnosti sa stanovišta izvijesnosti toka procesa. Skenirajući stvarnost, više ili manje kontinuirano, novinari i mediji reagiraju samo na one percepcije koje se ne uklapaju u dominantne mentalne modele stvarnosti, tako se svaki empirijski događaj primarno pojavljuje kao spoznajni događaj. Da bi novinari reagirali na neko zbivanje i uključili ga i medijsku interpretaciju stvarnosti on mora privući pažnju svojom distinktivnošću u odnosu na ustaljene predstave o poretku empirijskih činjenica.
U radu se razmatraju posljedice ovakvog pristupa događaju na dva ključna procesa u novinarstvu; proces gatekeepinga i proces framinga. Zahvaćeni fenomenom subjektivne predisponiranosti, za uočavanje i prihvaćanje samo pojedinih aspekata i momenata zbivanja kao događaja čije se pojavljivanje doživljava kao narušavanje individualnih mentalnih modela stvarnosti (frame) novinari „love“ manje vjerovatno i neočekivano spremni da različitim naprslinama u formi pridaju semiotičku vrijednost. U sjeni neočekivanog, koje je ponekad samo akcident u formi, ostaju intencije, planirani ciljevi, stvarni uzroci i povodi pa čak i tok zbivanja. Da bi se izbjegla novinarska površnost autor artikulira četiri epistemološka principa kojih se novinari moraju pridržavati u procesu opservacije i izvještavanja o događajima; 1) uvažavati činjenicu da su događaji po pravilu kompleksni, da su sačinjeni od više relevantnih elemenata koji su u uzajamnim determinirajućim odnosima, 2) da su pojedini elementi događaja različito relevantni za glavni tok (posljedice po kvalitet života ljudi), 3) da pojedini aspekti događaja, mada su relevantni, mogu biti i nedostupni čulima (izravnoj opservaciji) i 4) da činjenice koje su skrivene (nedostupne čulima) najčešće imaju odlučujući utjecaj na glavni tok (bit) događaja.