Knjiga Zoran Tomića Osnove političkog komuniciranja je urađena po modelu američkih udžbenika za tzv. posebne
komunikologije. Ima 342 strane, od čega 273 strane autorskog teksta.
U knjizi je iscrpno obrađen i prezentiran fenomen savremene političke komunikacije. Okuplja sve relevantne
informacije dovoljne kako za razumijevanje značaja i funkcija komunikacija i komuniciranja u savremenim političkim
procesima tako i za postizanje izvrsnosti u ovom području.
Struktura knjige je determinirana sa dvije ključne namjere autora: prva se tiče izvornog akademskog komunikološkog
opredjeljenja da čvršće nego što je to sada utemelji komunikologiju politike na univerzitetima/sveučilištima u
Bosni i Hercegovini a druga iskrene namjere da doprinese unaprjeđenju (demokratizaciji i efikasnosti) političke
sfere u Bosni i Hercegovini i regiji. Pod utjecajem ove dvije ambicije autor optimalizira omjer teorije i vještina
koji knjigu čini razumljivom, privlačnom i inspirativnom kako za akademske krugove, uključujući i studente svih
razina visokog obrazovanja, u području društvenih nauka tako i za sve one koji se u različitim ulogama na
različitim razinama strukture društva bave, više ili manje profesionalno, politikom.
Počinje sa sažetim, ali veoma funkcionalnim teorijskim uvodom u fenomen komuniciranja u kome su veoma pregledno i
informativno, pozivajući se na neupitne autoritete u komunikologiji, objašnjeni: pojam komuniciranja, temeljni
elementi procesa komuniciranja te razine i funkcije komuniciranja. To je sasvim dovoljno informacija za nekog ko
nije izvorno komunikolog da fenomene i probleme koji su izloženi u nastavku knjige konceptualno kontekstualizira.
Konzistentno takvom logičkom slijedu autor u drugom dijelu konceptualizira političku komunikaciju kao zasebnu vrstu
koju uporedo određuju kako priroda komunikacijskih procesa uopće tako i posebnosti političke sfere i funkcija
unutar nje koje komunikacije imaju u više ili manje demokratskim uvjetima. Teorijski okvir za razumijevanje
političke komunikacije je kompletiran u trećem dijelu u kome je encikolopedijski informativno i sažeto izložena
simbolička struktura zasnovana na snazi ideologije, mitova i rituala. Prva tri dijela funkcioniraju kao dobar
teorijski okvir za razumijevanje i daljnje istraživanje komunikacijskih aspekata savremenih političkih procesa.
U četvrtom, petom i šestom dijelu izložena je komunikacijska varjabla profesionalizacije politike; od
profesionalizacije i s njom skopčane ciljane personalizacije političke komunikacije do efikasnog korištenja
mogućnosti koje pružaju tradicionalni i novi mediji.
U sedmom i osmom dijelu su isrpno objašnjene sve relevantne recentne vještine izbornog marketinga, odnosno
kreiranja i vođenja izbornih kampanja, uključujući i predsjedničke kampanje. U ovim dijelovima je došlo do
izražaja kako veliko iskustvo autora u upravljanju izbornim kampanjama tako i široki uvid u obimnu naučnu i
priručničku literaturu u ovoj oblasti.
Deveti dio je naročito značajan. U njemu su aktuelizira značaj uvažavanja kulturalnih osobitosti u međunarodnoj
komunikaciji kao preduvjet za uspostavljanje dijaloga i razumijevanja u međunarodnim političkim odnosima. I ovdje
autor kombinira temeljne teorijske postavke sa sasvim konkretnim i primjenljivim tehnikama i vještinama.
U desetom dijelu su pregledno, sistematično i veoma iscrpno izloženi glavni elementi sustava političkih odnosa s
javnostima. Izdvajajući fenomen političkih odnosa s javnostima kao zasebnost autor se suprostavlja neutemeljenim,
ali nažalost veoma prisutnim, simplifikacijama koje cijeli fenomen poltičkog komuniciranja, odnosno komunikologije
politike svode na odnose s javnostima (stvaranje prilika za slikanje i kreiranje zvučnih isječaka).
Sastavni dio knjige su: 1) veoma funkcionalan i informativan predgovor profesora Besima Spahića, jednog od pionira
političkog marketinga na području ex Jugolsavije, 2) iscrpan rječnik pojmova političke komunikacije koji sam po
sebi ima potencijal da značajno unaprijedi kulturu političkog komuniciranja i 3) iscrpan pregled recentne
literature iz tematskog područja.
Knjiga Osnove političkog komuniciranja, autora Zorana Tomića je najsveobuhvatniji udžbenik iz savremenog političkog
komuniciranja na području hrvatskog, bosanskog i srpskog jezičkog područja. U njoj su veoma informativno i iscrpno
izloženi svi relevantni recentni teorijski i praktični apsketi političke komunikacije u suvremenim demokratskim
političkim i društvenim sustavima. Optimalnim omjerom teorije i komunikacijskih tehnika (strateške i taktičke
perspektive komuniciranja) i pristupačnim stilom kazivanja postignut je efekat prihvatljivosti kako za akademske
krugove, u nastojanju da se ova disciplina pozicionira na regionalnim studijima komunikologije, politikologije,
marketinga, menadžmenta i sociologije tako i za profesionalne političare koji se, u našim uvjetima, veoma često
regrutuju iz tehničkih, medicinskih, odnosno sličnih obrazovno-profesionalnih okvira.
komunikologije. Ima 342 strane, od čega 273 strane autorskog teksta.
U knjizi je iscrpno obrađen i prezentiran fenomen savremene političke komunikacije. Okuplja sve relevantne
informacije dovoljne kako za razumijevanje značaja i funkcija komunikacija i komuniciranja u savremenim političkim
procesima tako i za postizanje izvrsnosti u ovom području.
Struktura knjige je determinirana sa dvije ključne namjere autora: prva se tiče izvornog akademskog komunikološkog
opredjeljenja da čvršće nego što je to sada utemelji komunikologiju politike na univerzitetima/sveučilištima u
Bosni i Hercegovini a druga iskrene namjere da doprinese unaprjeđenju (demokratizaciji i efikasnosti) političke
sfere u Bosni i Hercegovini i regiji. Pod utjecajem ove dvije ambicije autor optimalizira omjer teorije i vještina
koji knjigu čini razumljivom, privlačnom i inspirativnom kako za akademske krugove, uključujući i studente svih
razina visokog obrazovanja, u području društvenih nauka tako i za sve one koji se u različitim ulogama na
različitim razinama strukture društva bave, više ili manje profesionalno, politikom.
Počinje sa sažetim, ali veoma funkcionalnim teorijskim uvodom u fenomen komuniciranja u kome su veoma pregledno i
informativno, pozivajući se na neupitne autoritete u komunikologiji, objašnjeni: pojam komuniciranja, temeljni
elementi procesa komuniciranja te razine i funkcije komuniciranja. To je sasvim dovoljno informacija za nekog ko
nije izvorno komunikolog da fenomene i probleme koji su izloženi u nastavku knjige konceptualno kontekstualizira.
Konzistentno takvom logičkom slijedu autor u drugom dijelu konceptualizira političku komunikaciju kao zasebnu vrstu
koju uporedo određuju kako priroda komunikacijskih procesa uopće tako i posebnosti političke sfere i funkcija
unutar nje koje komunikacije imaju u više ili manje demokratskim uvjetima. Teorijski okvir za razumijevanje
političke komunikacije je kompletiran u trećem dijelu u kome je encikolopedijski informativno i sažeto izložena
simbolička struktura zasnovana na snazi ideologije, mitova i rituala. Prva tri dijela funkcioniraju kao dobar
teorijski okvir za razumijevanje i daljnje istraživanje komunikacijskih aspekata savremenih političkih procesa.
U četvrtom, petom i šestom dijelu izložena je komunikacijska varjabla profesionalizacije politike; od
profesionalizacije i s njom skopčane ciljane personalizacije političke komunikacije do efikasnog korištenja
mogućnosti koje pružaju tradicionalni i novi mediji.
U sedmom i osmom dijelu su isrpno objašnjene sve relevantne recentne vještine izbornog marketinga, odnosno
kreiranja i vođenja izbornih kampanja, uključujući i predsjedničke kampanje. U ovim dijelovima je došlo do
izražaja kako veliko iskustvo autora u upravljanju izbornim kampanjama tako i široki uvid u obimnu naučnu i
priručničku literaturu u ovoj oblasti.
Deveti dio je naročito značajan. U njemu su aktuelizira značaj uvažavanja kulturalnih osobitosti u međunarodnoj
komunikaciji kao preduvjet za uspostavljanje dijaloga i razumijevanja u međunarodnim političkim odnosima. I ovdje
autor kombinira temeljne teorijske postavke sa sasvim konkretnim i primjenljivim tehnikama i vještinama.
U desetom dijelu su pregledno, sistematično i veoma iscrpno izloženi glavni elementi sustava političkih odnosa s
javnostima. Izdvajajući fenomen političkih odnosa s javnostima kao zasebnost autor se suprostavlja neutemeljenim,
ali nažalost veoma prisutnim, simplifikacijama koje cijeli fenomen poltičkog komuniciranja, odnosno komunikologije
politike svode na odnose s javnostima (stvaranje prilika za slikanje i kreiranje zvučnih isječaka).
Sastavni dio knjige su: 1) veoma funkcionalan i informativan predgovor profesora Besima Spahića, jednog od pionira
političkog marketinga na području ex Jugolsavije, 2) iscrpan rječnik pojmova političke komunikacije koji sam po
sebi ima potencijal da značajno unaprijedi kulturu političkog komuniciranja i 3) iscrpan pregled recentne
literature iz tematskog područja.
Knjiga Osnove političkog komuniciranja, autora Zorana Tomića je najsveobuhvatniji udžbenik iz savremenog političkog
komuniciranja na području hrvatskog, bosanskog i srpskog jezičkog područja. U njoj su veoma informativno i iscrpno
izloženi svi relevantni recentni teorijski i praktični apsketi političke komunikacije u suvremenim demokratskim
političkim i društvenim sustavima. Optimalnim omjerom teorije i komunikacijskih tehnika (strateške i taktičke
perspektive komuniciranja) i pristupačnim stilom kazivanja postignut je efekat prihvatljivosti kako za akademske
krugove, u nastojanju da se ova disciplina pozicionira na regionalnim studijima komunikologije, politikologije,
marketinga, menadžmenta i sociologije tako i za profesionalne političare koji se, u našim uvjetima, veoma često
regrutuju iz tehničkih, medicinskih, odnosno sličnih obrazovno-profesionalnih okvira.