Knjiga Osnovi radijskog novinarstva autora Vedade Baraković i Mirze Mahmutović bavi se veoma temeljito, sveobuhvatno i metodično najznačajnijim teorijskim i praktičnim aspektima radijskog novinarstva i radijske produkcije. Knjiga je dobro strukturirana; sastavljena je od 9 poglavlja koja pokrivaju silabuse (tematske cjeline) za predmete koji se slušaju na regionalnim studijima žurnalistike a iz područja radisjkog novinarstva i radijske produkcije. To su: Medij, Tehnologija, Industrija, Produkt, Žanrovi, Stil, Montaža, Etika i Web. Već iz naziva pojedinih poglavlja vidi se da se radio kao medij kontekstualizira u savremeno digitalno okruženje i da studente treba pripremati za novi profil audio novinara, koji će svoje uratke plasirati kako klasičnim elektronskim tako i novim Web kanalima. Kroz prizmu recentnih teorijskih okvira radijjskog i audio izraza autori veoma uspješno proširuju granice tradicionalnih izražajnih sredstava radija, ističući dinamiku promjena medijskih tehnologija i izraza.
U uvodnom dijelu autori navode potrebu za proučavanjem radija kao medija koji je unatoč promjenama u medijskom okruženju opstao pojavljujući se na novim platformama i nudeći nove izraze i forme. Ukazujući na prednosti radija koje se odnose na relativno jeftinu produkcija i disemaniciju te iznimnu konvergentnu sposobnost ovog medija, autori ukazuju na činjenicu da se ove, očite prednosti radija, danas ne koriste na odgovarajući način, posebno u Bosni i Hercegovini, gdje radijske stanice uglavnom nisu prepoznale privlačnost loklanih tema.
Slijedeća poglavlja detaljno opisuju glavne karakteristika radija koje su definirane izražajnim sredstvima i načinom komuniciranja sa publikom. Analizirajući ove karakteristike autori ih ne porede sa karakteristikama drugih medija budući da bi to zahtjevalo određen stepen valoriziranja u skali prednosti i/ili nedostataka, već svaku karakteristiku promatraju kao posebnu kategoriju koja u interakciji sa publikom poprima kontekstualnu vrijednost i značenje. Pri tome su tehnološki okviri i limiti važan faktor čime se bavi poglavlje vezano za tehnološko okruženje radija te tehnologiju produkcije radijskih sadržaja.
S ovim poglavljem usko je vezano naredno pogavlje koje se odnosi na pitanje radijske industrije te političke ekonomije radija u suvremenim, neoliberalnim tržišnim uvjetima. S tim u vezi autori pojašnjavaju opći okvir funkcioniranja radija u savremenom svijetu organiziranom pretežno na principima logike neoliberalnog kapitalizma s fokusom na političku ekonomiju radija. Radijska industrija danas je segment moćne medijske industrije kao jedne od najutjecajnijih industrija općenito, navode autori. Sprega medija, politike i oglašivača možda je kod radija najmanje uočljiva, što ne znači da ne postoji, te autori zaključuju da onoliko koliko radijska stanica bude u stanju publike ponuditi oglašivačima, toliko će biti rentabilna i profitabilna.
U poglavlju posvećenom radijskim formatima autori razvijaju tezu da su tehnološke i tržišne pretpostavke ključnih faktori koji determiniraju konačni radijski produkt. Dolaze do zaključka da se radi o veoma dinamičnom okruženju koje iziskuje kontinuirano (pre)formatiranje programa, odnosno žanrova. Autori posebno akcentiraju na potrebu da se radijski stil i žanrovi prilagođavaju ukusima publike. Poznavanje publike je osnov za kreiranje programa, određivanje formata, žanrovsku opredjeljenost te način i stil strukturiranja sadržaja. Vodeći se ovakvim premisama autori navode konkretne smjernice za izvještavanje i montažu, nastale analizom i proučavanjem literature domaćih i stranih autora ali i studenstkih radova i vježbi.
Autori na kraju knjige upućuju na nove trendove u razvoju radija koji su neminovno vezane za nove medije i novi, umreženi svijet. Premda još uvijek nedovoljno iskorištene mogućnosti internet radija i web radija, ove su dvije konvergentne forme potvrdile ono što su autori na početku ustvrdili vezano za iznimnu fleksibilnost radija koji uvijek i iznova pronalazi načine i moduse opstanka u hiperkompleksnom i hiperdinamičnom okruženju.
Literatura koja je preporučena za produbljeni studij na kraju svakog poglavlja relevantna je i primjereno odabrana, upućuje na dalja čitanja i proučavanja svakog pojedinačnog poglavlja. Sastavni dio svakog poglavlja je odgovarajući rezime te pitanja za diksusiju i praktične vježbe za studente.
„Uvod u radijsko novinarstvo“ je moderno koncipiran sveobuhvatan udžbenik, po uzoru na najbolje univerzitetske knjige koje nam dolaze od velikih američkih izdavača. Odlikuju je: dobro izbalansiran omjer recentnih teorijskih koncepata i produkcijskih vještina potrebnih za profesionalno bavljenje radijskim novinarstvom u savremenom medijskom okruženju. Autori konzistentno i i veoma metodično prate i razurađuju silabuse predmeta: teorijske osnove radio novinarstva, pisanje za radio i savremena radijska produkcija, koji se izučavaju na regionalnim studijima žurnalistike. Knjiga omogućava samostalno ovladavanje naprednim tehnikama snimanja i obrade zvuka i produkcije, do nivoa profesionalnih standarda, osnovnih radijskih informativnih žanrova. Po tome je jedinstvena u bosanskom, hrvtaskom i srpskom jezičkom području. Posebnu vrijednost dobija činjenicom da autori prezentiraju vlastita iskustva u dugogodišnjem radu sa studentima. Knjiga šalje snažnu ukupnu poruku da je radio medij koji je uspio prilagoditi se savremenim tehnološkim (digitalnim) okolnostima i uključiti se u opći trend medijske konvergencije i da ima izvjesnu budućnost.
U uvodnom dijelu autori navode potrebu za proučavanjem radija kao medija koji je unatoč promjenama u medijskom okruženju opstao pojavljujući se na novim platformama i nudeći nove izraze i forme. Ukazujući na prednosti radija koje se odnose na relativno jeftinu produkcija i disemaniciju te iznimnu konvergentnu sposobnost ovog medija, autori ukazuju na činjenicu da se ove, očite prednosti radija, danas ne koriste na odgovarajući način, posebno u Bosni i Hercegovini, gdje radijske stanice uglavnom nisu prepoznale privlačnost loklanih tema.
Slijedeća poglavlja detaljno opisuju glavne karakteristika radija koje su definirane izražajnim sredstvima i načinom komuniciranja sa publikom. Analizirajući ove karakteristike autori ih ne porede sa karakteristikama drugih medija budući da bi to zahtjevalo određen stepen valoriziranja u skali prednosti i/ili nedostataka, već svaku karakteristiku promatraju kao posebnu kategoriju koja u interakciji sa publikom poprima kontekstualnu vrijednost i značenje. Pri tome su tehnološki okviri i limiti važan faktor čime se bavi poglavlje vezano za tehnološko okruženje radija te tehnologiju produkcije radijskih sadržaja.
S ovim poglavljem usko je vezano naredno pogavlje koje se odnosi na pitanje radijske industrije te političke ekonomije radija u suvremenim, neoliberalnim tržišnim uvjetima. S tim u vezi autori pojašnjavaju opći okvir funkcioniranja radija u savremenom svijetu organiziranom pretežno na principima logike neoliberalnog kapitalizma s fokusom na političku ekonomiju radija. Radijska industrija danas je segment moćne medijske industrije kao jedne od najutjecajnijih industrija općenito, navode autori. Sprega medija, politike i oglašivača možda je kod radija najmanje uočljiva, što ne znači da ne postoji, te autori zaključuju da onoliko koliko radijska stanica bude u stanju publike ponuditi oglašivačima, toliko će biti rentabilna i profitabilna.
U poglavlju posvećenom radijskim formatima autori razvijaju tezu da su tehnološke i tržišne pretpostavke ključnih faktori koji determiniraju konačni radijski produkt. Dolaze do zaključka da se radi o veoma dinamičnom okruženju koje iziskuje kontinuirano (pre)formatiranje programa, odnosno žanrova. Autori posebno akcentiraju na potrebu da se radijski stil i žanrovi prilagođavaju ukusima publike. Poznavanje publike je osnov za kreiranje programa, određivanje formata, žanrovsku opredjeljenost te način i stil strukturiranja sadržaja. Vodeći se ovakvim premisama autori navode konkretne smjernice za izvještavanje i montažu, nastale analizom i proučavanjem literature domaćih i stranih autora ali i studenstkih radova i vježbi.
Autori na kraju knjige upućuju na nove trendove u razvoju radija koji su neminovno vezane za nove medije i novi, umreženi svijet. Premda još uvijek nedovoljno iskorištene mogućnosti internet radija i web radija, ove su dvije konvergentne forme potvrdile ono što su autori na početku ustvrdili vezano za iznimnu fleksibilnost radija koji uvijek i iznova pronalazi načine i moduse opstanka u hiperkompleksnom i hiperdinamičnom okruženju.
Literatura koja je preporučena za produbljeni studij na kraju svakog poglavlja relevantna je i primjereno odabrana, upućuje na dalja čitanja i proučavanja svakog pojedinačnog poglavlja. Sastavni dio svakog poglavlja je odgovarajući rezime te pitanja za diksusiju i praktične vježbe za studente.
„Uvod u radijsko novinarstvo“ je moderno koncipiran sveobuhvatan udžbenik, po uzoru na najbolje univerzitetske knjige koje nam dolaze od velikih američkih izdavača. Odlikuju je: dobro izbalansiran omjer recentnih teorijskih koncepata i produkcijskih vještina potrebnih za profesionalno bavljenje radijskim novinarstvom u savremenom medijskom okruženju. Autori konzistentno i i veoma metodično prate i razurađuju silabuse predmeta: teorijske osnove radio novinarstva, pisanje za radio i savremena radijska produkcija, koji se izučavaju na regionalnim studijima žurnalistike. Knjiga omogućava samostalno ovladavanje naprednim tehnikama snimanja i obrade zvuka i produkcije, do nivoa profesionalnih standarda, osnovnih radijskih informativnih žanrova. Po tome je jedinstvena u bosanskom, hrvtaskom i srpskom jezičkom području. Posebnu vrijednost dobija činjenicom da autori prezentiraju vlastita iskustva u dugogodišnjem radu sa studentima. Knjiga šalje snažnu ukupnu poruku da je radio medij koji je uspio prilagoditi se savremenim tehnološkim (digitalnim) okolnostima i uključiti se u opći trend medijske konvergencije i da ima izvjesnu budućnost.