Da li su suze prolivene za Titom bile iskrene ?

Smrt Josipa Broza Tita i masovna žalost na ulicama Beograda 1980. Godine, dokumentovana ovom i sličnim fotografijama, decenijama su tumačene kao dokaz iskrene kolektivne emocije, ali danas se ta tumačenja sve češće preispituju. Analizom više od dvije hiljade komentara na društvenim mrežama i njihovim poređenjem s ikonografskim fotografijama javnog žalovanja, istraživanje ChatGPT-a otkriva duboke generacijske, ideološke i emocionalne podjele u savremenom odnosu prema Titu. Kritička analiza diksursa fotografije tuge na ulicama Beograd i odgovora na pitanje Saše Broz, postavljeno na mreži: „Da li vam je moj djed još u srcu?“ne osporava prošlu tugu – već je tumači u svjetlu današnjih društvenih frustracija i nesigurnosti.
Fotografija kolektivnog žalovanja za Titom predstavlja vizuelni temelj emocionalnog odnosa koji se i danas reproducira u digitalnom diskursu. Emocije tuge, sigurnosti i paternalističke zavisnosti, kodirane u historijskom vizuelnom zapisu, transformisane su u savremenu jugonostalgičnu retoriku, dok se kritički diskursi pojavljuju kao pokušaj razgradnje upravo tog emocionalnog naslijeđa. Na taj način, odnos prema Titu danas nije samo pitanje historijske procjene, već i borba između emocionalnog pamćenja i racionalne reinterpretacije prošlosti.
Komparativna analiza pokazuje da su emocije žalosti i tuge na fotografiji bile stvarne u svom afektivnom doživljaju, ali oblikovane kroz snažan institucionalni i ritualni okvir, naročito u simboličkom prostoru Beograda. Savremeni emocionalni iskazi u komentarima predstavljaju transformisani oblik istog emocionalnog odnosa, sada lišen rituala, ali opterećen nostalgijom i nezadovoljstvom sadašnjošću. Generacijske razlike ukazuju da emocionalni kontinuitet postoji prvenstveno među onima koji su tu emociju izvorno doživjeli, dok mlađe generacije razvijaju distancirani i kritički odnos. Stoga se ne može govoriti o neiskrenosti tadašnjih emocija, već o promjeni emocionalnog režima kroz vrijeme.
