Razmatrajući pitanje okupljenosti pretpostavki za ubrzanje integracije Bosne i Hercegovine u Evropsku uniju Mirko Pejanović identifikuje četiri ključne pretpostavke koje se tiču političke volje vanjskih i unutrašnjih političkih aktera. Na prvom mjestu je manifestirana politička volja Evropske unije da u svoju porodicu uključi Bosnu i Hercegovinu. Na drugom mjestu je jasno iskazana volja građana. Na trećem mjestu je volja glavnih političkih aktera u Bosni i Hercegovini koja je još uvijek samo na verbalnom nivou i na četvrtom mjestu volja aktuelne vlasti da u svoju agendu integriše reformsku agendu specijalnog predstavnika Evropske unije.

Suprotno popularnom narativu u kojem se u javnom prostoru komunikacija predstavlja kao univerzalno sredstvo za rješavanje društvenih problema, a nedostatak komunikacijskih vještina i političke volje kao uzrok konflikata, autor uvjerljivom argumentacijom razbija taj mit. Znalačkim objašnjavanjem komunikacijskih fenomena u kontekstu političkih, ekonomskih i kulturoloških kretanja, Kurtić ukazuje na uslovljenost ishoda komunikacije, pa i učinaka medija, faktorima nekomunikacijske prirode. Takav pristup primjetan je u svih osam poglavlja, ali je najeksplicitniji u prvom naslovljenom „Diskurzivno komunikativno djelovanje: između koncepta i empirije”.
Zarfa Hrnjić Kuduzović Simbioza komunikacijskog i društvenog
DHS 2 (26) (2024), 1545-1550

Autor knjige Deset mitova o Izraelu, koju, zahvaljujući tuzlanskom udruženju građana “Multi” na čelu sa Admirom Čavalićem i vrsnom prevodiocu sa engleskog jezika Resulu Mehmedoviću, imamo priliku čitati na bosanskom jeziku je Ilan Pappe; historičar rođen u Haifi (Izraelu) 1954. godine. Diplomu bačelora stekao je na hebrejskom univerzitetu u Jerusalimu. Doktorirao je na Oksfordu. Profesor je na Egzeter univerzitetu u Velikoj Britaniji. Direktor je univerzitetskog Europskog centra za palestinske studije. Zbog svog društvenog i političkog aktivizma i kritičkih stavova prema izraelskoj politici prema Palestincima i zagovaranja povratka Palestinaca, prognanih 1948. godine, na svoja ognjišta bio je prinuđen napustiti Izrael i nastaniti se u Velikoj Britaniji.
Objavio je 19 knjiga, koje se odnose na problematiku bliskog istoka i Izraelsko-Palestinske odnose. Jedan je od najcitiranijih autora u ovom tematskom području. Knjiga Etničko čišćenje Palestine citirana je čak 2148 puta, a ukupna citiranost svih njegovih knjiga i naučnih radova prelazi broj od 6000. 
Genocid je pravi imenitelj za ono što čini Izrael
Mada je prvi put objavljena 2017. godine (u Londonu) knjiga Deset mitova o Izraelu (Ten Myths about Israel) danas je još aktuelnija i relevantnija za razumijevanje, kako beskrupuloznosti izraelskog političkog i vojnog vrha u toku agresije na civilno stanovništvo Pojasa Gaze, tako i neprincipijelnosti zapadnih demokratija pri opravdavanju i podršci (moralnoj, političkoj i vojnoj) toj agresiji.

Autor  je, na apstraktno filozofskom nivou, skicirao okvir za moralnu perspektivu, prvenstveno intelektaulnog, suočavanja sa ključnom antropološkom i civilizacijskom devijacijom ljudske vrste: intencionalnim izborom nanošenja zla pripadnicima svoje vrste, kao strateškim odgovorom na izazove i pritiske iz okruženja.

Knjiga Političko komuniciranje i demokratska konsolidacija, autorice Jelenke Voćkić Avdagić, je plod jedinstvenog,
ne samo u Bosni i Hercegovini, istraživanja, na fonu nove komunikološke paradigme, relacija između političkog
komuniciranja, determiniranog novom komunikacijskom situacijom, i to u svim apsektima Lasswelovog modela (novi
mediji, novi komunikatori, novi komunikacijski oblici) i demokratske tranzicije društva.

Knjiga Zoran Tomića Osnove političkog komuniciranja je urađena po modelu američkih udžbenika za tzv. posebne
komunikologije. Ima 342 strane, od čega 273 strane autorskog teksta.
U knjizi je iscrpno obrađen i prezentiran fenomen savremene političke komunikacije. Okuplja sve relevantne
informacije dovoljne kako za razumijevanje značaja i funkcija komunikacija i komuniciranja u savremenim političkim
procesima tako i za postizanje izvrsnosti u ovom području.

Knjiga Drage Martinovića: Komuniciranje jedinica loklane samouprave s javnošću aktuelizira problem važenja
Aristotelove mjere o optimalnoj veličini polisa (društvene zajednice) u novoj komunikacijskoj situaciji. Aristotel
je naime tvrdio da je optimalna veličina polisa do onih granica do kojih se može koristiti govor kao medij
uključivanja slobodnih građana u procese upravljanja zajednicom odnosno kao medij za prijenos informacija od centra
vlasti do periferije. Podsjetimo se, bilo je to vrijeme kada je (raz)govor bio dominantan žanr komuniciranja.

Rukopis : Odnosi sa javnostima i novinarstvo: INFORMATORI SA RAZLIČITIM CILJEVIMA, sadrži 152 strane (A-4 formata)
teksta gustog proreda, otisnutog fontom Times New Roman veličine 12 tačaka.
Rukopis je organiziran u šest poglavlja, koji se nalaze u koherentnoj sadržajnoj vezi utemeljenoj na jedinstvenoj
poruci o komunikacijskoj prirodi odnosa sa javnostima.

Rukopis pod naslovom „Pobuna na mreži: društvene mreže i građanski aktivizam-facebook prosvjedi u Hrvatskoj“
autorice Zorice Branković, ima 78 stranica teksta (font Times New Roman veličine slova 12 tačaka) uključujući 4 stranice sa popisom korištene literature.
Rad ima pet poglavlja. U žanrovskom smislu riječ je o veoma iscrpnoj i metodološki korektnoj case study još uvijek
aktuelne teme građanskih prosvjeda u Hrvatskoj u vremenu od 23. februara do 1. maja 2011. godine.

U prvom poglavlju autorica teorijski kontekstualizira svoj predmet istraživanja u recentne teorije masovnih medija
fokusirajući se na pitanje razumijevanja i dodjeljivanja društvenih funkcija medijima od ranih početaka moderne
štampe do mrežnih platformi.

Ovo je nesvakidašnja knjiga za koju će se još čuti. Do sada smo ovakve knjige dobijali samo preko granice. Većina čitatelja će u njoj pronaći mnoštvo smjelih hipoteza teorije zavjere. Teorija zavjere je veoma zgodna jer pruža širok interpretativni okvir ne samo za sve što nam je nejasno i nelogično nego i za ono što smo smatrali samorazumljivim. 

Knjiga „Međunarodno komuniciranje u informacionom društvu“, autora Miroljuba Radojkovića, Branimira Stojkovića i Aleksandra Vranješa propituje utjecaj novih medija, prvenstveno Interneta, na transformaciju klasičnih struktura (oblika, procesa, subjekata, sadržaja, efekata) međunarodnog komuniciranja u novi oblik koji nazivaju globalnim komuniciranjem u kojem priliku, pored država i različitih društvenih, nacionalnih i nadnacionalnih struktura, dobijaju pojedinci, odnosno građani. 

Iz mnoštva recentnih definicija multikulturalizma autor izlučuje elemente koji označavaju političku dimenziju ovog fenomena , odnosno onaj aspekt koji multuikulturalizam predstavlja kao politčku akciju koja se  ostvaruje  kroz različite modele multikulturnih politika, odnosno  političko i pravno institucionaliziranje kulturnih raznolikosti. Na taj način autor predmet svog istraživanja ograničava na teorijsko i normativno funidranje i dizajniranje državnih politika i praksi kojima je cilj održavanje skladnih odnosa između različitih  etničkih grupa  kao i podsticanje kulture očuvanja, isticanja, priznavanja i prihvatanja različitosti. 

Pred nama je još jedna u nizu knjiga profesora Mirka Pejanovića, koji je već duže vrijeme intelektualno, politički i društveno zaokupljen ispitivanjem mogućnosti liberalno-demokratskog raspleta bosansko-hercegovačkog pitanja.
Mada su monogobrojne studije, članci i intervjui okupljene pod zajedničkim naslovom “Ogledi o državnosti i političkom razvoju Bosne i Hercegovine” tematski veoma raznolici, što je i razumljivo, jer potiču iz desetogodišnjeg naučnog i društvenog angažmana autora, pažljivi čitatelj će, zahvaljujući, veoma razumljivom načinu iskazivanja složenih ideja te, za Pejanovića, svojstvenom jasnom artikulisanju ključnih poruka (interpretacija i zaključaka), relativno lako prepoznati ključna stajališta koja svu tu raznoliklost povezuju u jednu konzistentnu i koherentnu poruku o Bosni i Hercegovini.

Robert Donia je profesor historije na prestižnom američkom Univerzitetu u Mičigenu. Od sredine sedamdesetih godina prošlog stoljeća, kada je proveo jednu studijsku godinu na Univerzitetu u Sarajevu, bavi se intenzivno  istraživanjem historije BiH. Odlikuje ga izuzetno intelektualno poštenje i ustrajnost da iz perspektive objektivnih kriterija i primjenom  savremenih i općepriznatih metodoloških postupaka dođe do istine. To ga je i preporučilo Međunarodnom krivičnom sudu u Hagu za jednog od ključnih, kredibilnih tumača historijske pozadine dramatičnih zbivanja u Bosni i Hercegovini početkom devedesetih godina prošlog stoljeća.