Digitalni odnosi s javnostima
Razmatramo promjene u odnosima s javnostima, u proteklih deset godina, u digitalnom medijskom ambijentu. Odgovaramo na pitanje: kako teoretičari i praktičari odnosa s javnostima reagiraju na činjenicu da digitalni mediji brišu granicu između pošiljalaca i primalaca poruka, čineći publiku aktivnim učesnikom u proizvodnji i distribuciji značenja? Digitalne odnose s javnostima definiramo kao strateški, dijaloški i analitički utemeljen proces upravljanja odnosima između organizacija i njihovih javnosti u digitalnom prostoru. Teorijsku osnovu digitalnih odnosa s javnostima zasnivamo na dvosmjernoj simetričnoj komunikaciji, situacionoj teoriji javnosti i generalnoj teoriji odnosa s javnostima. Ovi pristupi naglašavaju pomak sa kontrole poruka ka upravljanju odnosima, povjerenjem i organizacijskim ponašanjem. U tom kontekstu funkcija odnosa s javnostima uopće pozicionira se kao nezaobilazna strateška funkcija savremenih organizacija, čija efikasnost zavisi od etičnosti, transparentnosti, dijaloga i sposobnosti prilagođavanja u dinamičnom digitalnom komunikacijskom okruženju.
Da li su suze prolivene za Titom bile iskrene ?
Da li je, na osnovu savremenog digitalnog diskursa na društvenim mrežama, moguće retrospektivno propitivati iskrenost javno iskazanih emocija tuge i žalosti za Josipom Brozom Titom, dokumentovanih fotografijama s ulica Beograda 1980. godine?
Polazeći od pretpostavke da emocije nisu isključivo individualna psihološka stanja, već društveno strukturirane i historijski uslovljene prakse, istraživanje kombinuje kritičku analizu diskursa (CDA), vizuelnu semiotiku i teorije kolektivnog pamćenja i emocionalnih režima.
Komparativnom analizom ritualizirane kolektivne tuge kasnosocijalističkog perioda i savremenih, generacijski diferenciranih emocionalnih iskaza u digitalnom prostoru, rad pokazuje da pitanje iskrenosti ne može biti postavljeno u binarnim (da-ne) kategorijama. Umjesto toga, savremeni digitalni diskurs otkriva transformaciju emocionalnog režima, u kojem se nekadašnja javna tuga reinterpretira kroz nostalgiju, kritiku i političku polarizaciju.
Zaključuje se da aktuelni diskurs ne delegitimiše nužno emocije iz 1980. godine, već ih iznova kontekstualizira, potvrđujući fotografije javnog žalovanja kao ključne vizuelne artefakte u dugotrajnoj borbi za značenje Titovog naslijeđa.

Kvantitativna i kvalitativna analiza sadržaja
University Press, Magistrat izdanja , Sarajevo 2017
Knjiga je organizirana u dva poglavlja. U prvom poglavlju pregledno je i sistematično izložen algoritam kvantitativne, a u drugom poglavlju kvalitativne analize sadržaja. U oba slučaja naglašen je značaj teorijske konceptualizacije istraživanja. Pri tome sam izložio upotrebljive recentne koncepte mogućih predmeta istraživanja, istraživačkih pitanja, različitih teorijskih okvira, istraživačkih koncepcija. Međutim, namjera mi nije da zarobim studente, odnosno istraživače u predstavljene koncepte i kategorije. Želja mi je da ih ohrabrim i podstaknem na samostalni istraživački rad, koji bi se sastojao od širenja teorijskog okvira unutar kojeg će se konceptualizirati istraživanje. To podrazumijeva zauzimanja generalnog skeptičnog odnosa prema zatečenim uopćavanjima pitanjima 1) da li je to baš tako? i 2) kako ću to provjeriti? Da bi bili u stanju tako reagirati moraju biti iscrpno upućeni u relevantne teorije u problemskom području. Nadam se da sam taj aspekt dovoljno naglasio u oba poglavlja ove knjige